REYN-Hrvatska

Članak 28.

REYN-Hrvatska

ponašanje učenika (bezazleno ili namjerno)

  • Gost @ 01.03.2006, 21:52

    Bezazleno ili namjerno. Upravo sam tako naslovila ovu temu jer zapravo neznam kako da nazovem to sto se desava danas u skoli a i jednim dijelom mojem sinu, po mojem skromnom misljenju kao majke.

    Mislim da, kad bolje razmislim, sve jos pocelo događati u vrticu. Moj sin je imao jednu tetu koja bi se mogla opisati, po mom subjektivnom misljenu, kao ona koja nije mogla podnijeti ponasanje moga sina i jos jednog djecaka iz grupe. Majka tog djecaka, ocigledno pametnija od mene, kad je vidjela kako stvari stoje nakon nekog vremena odmah je dijete prebacila u drugu grupu. Ja sam, neznam zasto, sina ostavila u doticnoj grupi. Sto je vrijeme prolazilo do mene su dolazile razne price o toj teti koje sam ja nekako uspjela provjeravati no zacudila me cinjenica da je iz drugog objekta doticnog vrtica premjestena u nas objekt po kazni (zbog nekog loseg odnosa s djecom). Naime, imala je neki cudan pristup i nacin rada s djecom tako da su roditelji protestirali i kao rezultat je bio premjestaj. Obzirom da mi jos jedno dijete pohada vrtic sada i ove se godine dogodilo nesto: ta doticna teta dobila je novu grupu jer su se roditelji "bivse" grupe zalili na njen odnos prema djeci - cudno, zar ne.

    Sad uvidam koliko sam bila slijepa i glupa ne premjestivsi svog sina davnih vrtickih dana u drugu grupu jer se nista nije radilo unatoc nasim opomenama doticnoj teti i odlasku kod ravnateljice vrtica. Tada joj je moj sin bio vjeciti krivac za sve, vjerojatno je pricala i s vrtickom psihologicom koja je, pretpostavljam, sa takvog stajalista pristupila mojem sinu te se dogodilo slijedece - moj sin nije htio suradivati niti s doticnom tetom niti s vrtickom psihologicom koja mu je krajem vrtickog razdoblja tj pred skolu napisala "nekakve karakteristike" koje je dobila skolska lijecnica na pregledu za upis. Zbog tih "karakteristika" morala sam obaviti posjet logopedu i psihologu koji su, pretpostavljam, opet uslijed tih karakteristika i par tretmana poslali moje dijete kod psihijatra, EEG, neuropsihijatru... Mi smo sve to prosli, hvala Bogu, jer me nije sramota traziti pomoc doktora ako je potrebno. No... sve sam preglede prosla s njim ja ili njegov otac, moj suprug. Oboje smo bili vrlo zacudeni stavom i nacinom ophodenja pojedinih doktora prema njemu (bili su otresiti, nestrpljivi, kao da im je to sve islo na zivce ili mozda "sto da se trudim kad sam malo placen"...). Na kraju svih pregleda napisali su mu da je "blago mentalno retardiran" - zašto - zato sto je moj sin osjetio kakve su osobe i nije htio suradivati s njima ni odgovarati na dosta njihovih zivcano postavljenih pitanja. On kad osjeti da je netko "zlocest ili zlonamjeran" kao da mu ne zeli pruziti sve sto zna i umije, dobrica je. Digresija - taj "blago mentalno retardirani" djecak, moj sin, ima vrlodobre i odlicne ocjene, vrlo je dobar u engleskom kojeg pamti samo tako i obozava sve oko kompjutera i play-stationa.

    Hajd''mo dalje. Na pocetku skolske godine svi u skoli su nas roditelje molili za suradnju izmedu nastavnika i roditelja. Ja, valjda naivna, u mislima pristah na to i na prvim informacijama s njegovom uciteljicom donijela sve papire logopeda i ostalih doktora pretpostavljajuci da ce pomoci uciteljici u boljem razumijevanju mojeg djeteta. Naucen na izloaciju djece iz vrtica, automatski se tako poceo ponasati i u skoli - izazivajuci paznju nekim stvarima (brbljanje, gurkanje, glasno podrigivanje...) i kopirajuci ponasanje "cool" prihvacenih decki iz razreda. Naravno da je sve to u izvedbi mojeg sina izgledalo naporno, smijesno i neprimjereno na satu ili pod odmorom.

    Iako sam od pocetka prvog razreda (a sada je moj sin treci razred) i samih pocetaka iskazivanja takvog ponasanja mojeg sina stalno nastavnici napominjala pozadinu svega toga i pri tom njega ucila doma sto se smije a sto ne smije, nisam primjetila nikakav pomak u njezinom promisljanju o cijeloj toj situaciji. Naime, moj sin i dalje je uvijek, ako ne jedini, jedan od krivaca za sve u razredu. Zasto? Neznam. Ucila sam ga da su sva djeca jednaka bez obzira na boju koze, vjeru i bogatstvo ili siromastvo, ucila sam ga da se ne tuce u skoli... Situacije koje, pretpostavljam, pridonose njegovoj zbunjenosti su slijedece: jedan ucenik napravi neku glupost spretno je skrivajuci od nastavnice, moj sin to vidi i primjeti kako njega smatraju cool i prihvacenim, drugi put moj sin izvede istu ili slicnu stvar, njega uciteljica vidi i kazni, on tada kaze da je taj i taj ucenik napravio isto ili slicno a ona njemu odgovara da izmislja nepostojece isprike za svoje postupke.

    Moj sin kakav je kad ga uciteljica gleda isti je i kad ona okrene leda, nezna glumiti. Ili npr. moj sin moze dosta trpjeti i nakon ruganja neke djece na njegov racun (npr. nemas original karte Yu-Gi-Oh tvoje su kopirke i zato se necemo mijenjati s tobom, tvoj blejbejd nije pravi; pravi kosta toliko a ti si ga sigurno platio toliko - isticuci njegovu socijalnu stranu...) on jednostavno, valjda, pukne i vrati ne istim ili slicnim rijecima, jer nezna tako, nego gurkanjem ili necim sto zna, taj neki ucenik tuzi ga uciteljici da se tuce ili gura i ako se moj sin pocne pravdati zasto je doslo do toga opet mu odvrati da izmislja nepostojece razloge. Mislim da... kad su ovi prefriganiji ucenici vidjeli da tako mogu s mojim sinom pred uciteljicom, malo malo se ponavlja situacija da je moj sin u kazni "nema na odmor do kraja tjedna" jer je bio nedolicnog ponasanja. Sad zadnje je dobio kaznu malog odmora cjeli tjedan jer je tjedan prije toga, kako nastavnica kaze, bio nemiran pod satom stalno izazivajuci paznju nakon njenih opetovanih opomena i stalno se gurkao dok su stajali u redu na tjelesnom cekajuci da izvedu odredeni zadatak. Kad smo dosli doma te nakon razgovora sa njim, mislim da ne shvaca zasto je u kazni zaista, zna da je to i to radio sto se ne smije ali ne shvaca poantu kazne kad vidi i da "prefrigani" cool ucenici rade iste ili slicne stvari pa ih uciteljica toliko cesto ne kaznjava ili ih ne kaznjava uopce.

    Nakon svega razmisljamo da ako se do kraja treceg razreda nesto s njene strane ili sa strane skole ne promjeni da cemo ga preseliti ne u drugi razred, nego u drugu skolu.

    Sto me jos smeta kod nastavnice - na svakom roditeljskom sastanku ona nam svima istice da su meduljudski odnosi u razredu jako dobri... nakon cega se meni, doslovce, povraca samo neznam dali od njezinog "upucavanja" nama roditeljima i prevelikog isticanja toga kako je ona jako dobra uciteljica ili od "upucavanja" pojedinih roditelja uciteljici u nadi da ce njihova djeca bolje proci u njezinim ocima. Smeta me jos kod doticne nastavnice sto mislim da se nije ucenicima u razredu nametnula kao autoritet nego, eto, radi to sto radi tako kako radi jer je placa takva kakva je, pa su joj drazi ucenici koji se ponasaju valjda normalnije od mojeg sina. Neznam cemu joj sluze satovi razredne zajednice jer po dogadajima u razredu bojim se da bas cesto ne prica o odnosima medu djecom s djecom na tim satovima. Jednom je moj sin od jednog ucenika dobio nogom u usta, pretpostavlja se nespretnoscu saginjanja mojeg sina ali cinjenica je da ga je doticni ucenik tukao, nastavnica se ispricavala do neba. Slijedeci dan nije isao u skolu jer mu je usnica nateknula i kad je uciteljica pitala razred tko ce mu odnijeti zadacu - zamislite - nitko se nije htio javiti (a inace to medusobno rade kad je netko bolestan) tako da je izbor pao na jednu djevojcicu koja stanuje blizu njega. Govori li nam to koliko je "prihvacen" u razredu?

    Da... jedna situacija koju sam osobno vidjela: bio je lijep dan i imali su tjelesni vani na igraliste zadnji sat. Ja sam dosla pred njega i sjela na klupu cekajuci da zavrsi. Uporno se htio s deckima igrati nogomet (zar je to cudno?). Oni su se vec unaprijed podjelili u dvije ekipe i rezerve. Moj sinek je stalno trckarao oko igralista i trazio ih da i on ude malo u igru no nista. Dovikivali su mu da nezna igrati nogomet, "joj kak'' si glup", "luzer". Doslo mi je da se umijesam ali nisam no nije ni nastavnica. Nakon nekog vremena stajao je tuzan i rekao nastavnici da ga nece pustiti da igra nogomet na sto je ona reagirala tako sto ga je odvukla igrati s djevojcicama granicara. Malo su mu se smijali zbog toga. Boze, kad sam to vidjela pao mi je mrak na oci. Zasto? Zato sto mislim da uciteljica nije pravilno reagirala - po mojem trebala je zaustaviti igru, pitati zasto ga nece kao igraca i objasniti im da iako nezna igrati nogomet da ga uzmu u igru i mozda malo i nauce ili je vec trebala reagirati nekako. Kad sam to ispricala suprugu, bio je zalostan jer mu je bilo krivo zbog naseg djeteta i napomenuo je to uciteljici na slijedecim informacijama (zaboravih kako je reagirala).

    Nece ga bas pozivati niti na rodendane niti se druziti s njim van skole, pretpostavljam zbog svega toga, a i zbog cinjenice da se druzi s jednim malim romskim djecakom iz razreda kojega vecina razreda izbjegava zbog instrukcija njihovih roditelja. Kako znam? Nakon jednog roditeljskog sastanka gdje nam je uciteljica govorila kako i zasto je taj romski djecak dospio u njihov razred, gdje i kako zivi i ostalo, vecina je roditelja nakon roditeljskog na moje usi prijetila svojoj djeci da se ne igraju s njime i da ga zaobilaze u sirokom luku. Jednog sam roditelja cak cula da je svom djetetu rekao da ce ga potrgati ako ga ikada vidi da se druzi s njim. Ha, kakvi roditelji takva djeca, steta sto je moj sin s njima svima u razredu. Moj sin je nas ispitivao zasto je on tako taman, zasto mu govore da je cigan i ostalo sto je cuo od djece. Jednom je cak dobio kaznu zabrane play-stationa jer sam cula kako se tom djecaku ruga da je cigo (valjda pod utjecajem ostalih u razredu). Nakon toga objasnjavali smo da on nije cigan, da je on Rom kao sto je nas sin Hrvat ili kao sto je kinez Kinez i slicno, da svi imamo svoje razlicite religije, nacine zivota i porijeklo koje valja postivati te da je taj romski djecak isto djecak kao i nas sin. Nakon toga nisam cula da mu se vise ruga, cula sam da su se malo porjeckali i potukli no taj romski djecak dolazi jedini u nas dom na igranje s mojim sinom i jedini dolazi po njega da se igraju vani. Zadnji put je bio kod nas prije dva tjedna i njih dvojca su se igrali play-station skoro cijelo popodne a da niste culi za njih.

    Jos jedan sasvim friski slucaj: na povratku iz grada sretne me majka jednog djecaka iz razreda i moli me da "vec konacno" nesto napravim s svojim sinom jer je njezin dosao doma s masnicama oko nosa i negdje u visini oka ali sastrane glave. Jer ako ja nesto ne poduzmem da ce ona neznam sto. Ja sam joj lijepo odgovorila da cu sa sinom popricati kod kuce i da ustvari, obzirom da smo obje majke, svaka majka vjeruje svojem djetetu. Ona je cula pricu svojeg sina koji joj tvrdi da mu je to moj sin napravio a meni je moj sin rekao da je njezin prvi poceo i da je istina da ga je udario ali ne u lice nego u noge. Svog sina sam isto pitala i sutradan i opet je ispricao isto cak i nakon sto sam mu se zaprijetila kaznom zabrane igranja na kompjuteru i play-stationu. Ja vjerujem svojem sinu, ona vjeruje svojem sinu, a kakva je situacija u njihovom razredu, cak i ako ta prica dode pred uciteljicu, bojim se da ce se krivnja opet svaliti na moga sina. Meni je moj sin ispricao sto se dogodilo i priznao da ga je tukao i ako podemo od cinjenice da je prica mojeg sina tocna, zasto drugi djecak nije priznao mami da je on prvi poceo. Ili sto ako moj sin uopce nije kriv za te masnice pa se taj drugi djecak pred majkom izgovorio na mojeg sina koji je, kao sto sam vec opisala, dezurni krivac. Ne... lakse je okriviti drugog i u majcinim ocima ostati "dobro, drago" dijete koje nikada ne napravi glupost. Mogao je i moj sin meni tvrditi da ga uopce nije ni taknuo pa nije, rekao je sto se dogodilo.

    Dakako da moj sin nije "sunce mamino" te da i on koji put prvi napravi neku nepodopstinu pa i zasluzeno dobije kaznu od uciteljice ili za nepodopstinu kod kuce kaznu od nas roditelja, no smeta mi to potenciranje njega kao razrednog krivca za skoro sve - kad se stogod napravi u razredu, bio kriv posredno ili neposredno ili uopce ne bio kriv, skoro uvijek se vice "on je...on je..." a kako znam da nastavnica uvijek nije prisutna tj da uvijek ne vidi dogadaj lakse joj je valjda povjerovati vecini da je moj sin kriv nego traziti pravog krivca. I nakon svega toga mojem sinu jedino je vazno imati prijatelje i igrati se s njima. Krivo mi je sto i na malo podizanje glasa ili ostar pogled on reagira ili plakanjem ili rijecima "ja ne valjam, ja sam uvijek kriv" ili "vi mene ne volite" ili "mene nitko ne voli".

    Znam da sam malo oduzila e-mail no kako vam postaviti pitanje a da Vam ne objasnim pozadinu zbog koje postavljam pitanje.
    Pitanja su slijedeca:
    1. Kako da pomognem svom sinu da
    - a) lakse se suprostavi zadirkivanju djece iz razreda ili barem da na to postane imun,
    - b) kojim nacinom da uvjeri nastavnicu da nekad on i nije prvi kriv ili uopce nije kriv?

    2. Kako da se ponasamo mi kao roditelji u odnosu na dogadaje iz skole i kako da mi kao roditelji njemu pomognemo te kako da pristupimo nastavnici da ju uvjerimo da ima razloga s djecom pod "satom razredne zajednice" zaista iskreno razgovarati o medusobnim odnosima? (Imamo osjecaj da iako se ponekad i razgovara o tome da se skoro uvijek, naravno, samo zale na mojeg sina i, naravno, nitko od djece ne zeli tada priznati svoje lose postupke, dok moj sin mozda nezna kako sve sto ga muci iznijeti pred uciteljicom jer kako je rekao jednom da on nije "cinker".)


    Usrdno molim odgovore na moja pitanja i molim Vas da ako nakon svega gore navedenog smatrate da bi bilo pomoci mojem sinu u vidu kakvog posjecivanja radionicama gdje bi se on naucio boljem samopouzdanju i vjeri u sebe te gdje bi naucio isticati svoje vrline i ispravljati mane, uputite me. Ako moze, molili bi besplatne radionice jer nismo u mogucnosti placati nista osim golog prezivljavanja. Moj suprug i ja trudimo se biti dobri i korektni roditelji no neznamo sve o svemu nego se snalazimo u hodu ponekad mozda i neznajuci cineci greske.

    Unaprijed zahvaljujem.
    Zabrinuti mama i tata

  • Sanja Brajković @ 07.03.2006, 11:21

    Dragi mama i tata,
    Vaše je pismo veoma potresno. Čini mi se da iz njega proizlazi i mnogo više pitanja od onih koje ste konkretno postavili. Nemojte zamjeriti što se možda neću osvrnuti na svako od vaših potresnih iskustava. Pokušat ću barem odgovoriti na neka pitanja.
    Pokazavši dokumentaciju koju ste dobili od specijalista pokazali ste da ste „profesionalni“ roditelji. Učiteljici koja radi s djetetom je izuzetno važno da što ranije sazna s kakvim se poteškoćama eventualno dijete susreće. S obzirom na iskazane poteškoće, djetetu bi trebalo prilagoditi i strategije poučavanja a ponekad i sadržaj koji se uči.
    U pristupu usmjerenom na dijete zastupamo stav da dijete treba imati odgovarajući podršku za čitavo vrijeme boravka u školi. Drugim riječima, razgovor s djecom o njihovim međusobnim odnosima, odnosima prema odraslima, o njihovim emocijama ne bismo trebali ostavljati samo za satove razrednika. Socijalne vještine uče se u interakciji s drugima, tijekom čitavog života pa i čitavog boravka djeteta u školi. A kada su pogriješili, neprimjereno reagirali i sl. djecu bi o tome trebalo odmah upozoriti i poučiti ih ispravnom reagiranju.
    Učiteljici bih preporučila da, ukoliko to već nije učinila, svakako povede računa o socijalnim vještinama Vašeg sina ali i druge djece u razredu. Kao odrasli, dužni smo djecu učiti da prihvaćaju različitosti od najranijih dana. Upravo kao što ste Vi i Vaš suprug pokazali svojim primjerom kada ste podržali svoje dijete u druženju s romskim dječakom. Sva djeca trebala bi za vrijeme školovanja naučiti da su ljudi jednakovrijedni bez obzira na svoje sposobnosti, iskustva ili vještine koje posjeduju. Mi odrasli svojim im primjerom trebamo pokazati da smo to već usvojili. Ono o čemu često ne razmišljamo je da se i vještine stjecanja prijatelja mogu naučiti, kada ste još mali i uz pomoć odraslih. Usvajanje vještina komunikacije, čekanja na red, nenasilnog rješavanja sukoba sigurno bi Vašem sinu pomogla u stjecanju prijatelja.
    Naravno, za vrijeme odrastanja djeca se moraju naučiti odgovornosti za svoje učenje i ponašanje. Vjerujem da je to i namjera učiteljice koja stvar pokušava riješiti kaznama. Ipak, određujući posljedice za djetetovo ponašanje, imajmo na umu što time učimo dijete i jesu li kazne primjerene. Ukoliko je dijete i inače nemirno i ima potrebu za kretanjem, zabrana odlaska na odmor je neprimjerena kazna jer se njome neće umanjiti djetetova potreba za kretanjem. Čini mi se primjerenijem da dijete nadoknadi štetu koju je učinilo, da se ispriča prijatelju, pomogne mu u nekom zadatku i sl.
    Vrijeme je da s učiteljicom razgovarate nasamo o onome što primjećujete. Recite joj što ste primijetili kod druge djece u međusobnim odnosima ali i što primjećujete da bi trebalo mijenjati kod Vašeg sina, jer kako i sami kažete ni on nije „sunce mamino“. Pokušajte zajednički doći do nekih rješenja. Npr. organiziranje radionica za podizanje samopoštovanja ili usvajanje komunikacijskih vještina. Raspitajte se postoji li već u školi neka takva grupa. U nekim školama postoje Kreativne socijalizacijske skupine i slične grupe u kojima bi se moglo pomoći djetetu. Možda će privremeno druženje s djecom izvan razreda Vašem dječaku pomoći u stjecanju novih prijatelja. U samoj nastavi mogu se organizirati takve aktivnosti koje potiču djecu na primjerenu komunikaciju, npr. tajni prijatelj, plakati s lijepim porukama, plakati s postignućima djece. Dobro je i češće organizirati suradničke aktivnosti u kojima će svaki član grupe imati mogućnost dati svoj doprinos radu.
    Učiteljica je u pravu kada promovira suradnju između roditelja i škole. Sada je možda došlo vrijeme da tu suradnju intenzivirate i konkretizirate. Radi se o „naporu“ koji će morati uložiti obje strane. Zato saslušajte što vam ima reći učiteljica. Vjerojatno će i ona imati nekoliko dobrih savjeta za vas kao roditelje.
    Srdačan pozdrav

Brzi odgovor

Prepiši znakove:

Brza prijava

Kor. ime: Lozinka:

Početna stranica
Korak po korak na Facebooku


forum


kontakti


seminari za škole

Rijeka, 30.11.2019. Upravljanje razredom
raspored radionica
prijavni list
Split, 7.12.2019. Formativno procjenjivanje - ocjenjivanje koje učenika motivira na učenje
raspored radionica
prijavni list
Rovinj, 25. i 26.10. 2019. Poučavanje djece kojoj je hrvatski drugi jezik
raspored radionica
prijavni list

seminari za vrtiće

Bjelovar, 16.11.2019. Praćenje razvoja djeteta i planiranje uz pomoć razvojnih mapa
raspored radionica
prijavni list
Zagreb, 25. i 26.10.2019. Metoda Persona Doll za rad s djecom na uvažavanju različitosti
raspored radionica
prijavni list

newsletter

korak po korak je program metoda poučavanja usmjerenih na dijete

18. listopada 2019.
3.154.553 posjeta