REYN-Hrvatska

Članak 28.

REYN-Hrvatska

Kako da pomognem djetetu, tetama i sebi?

  • UČI @ 26.02.2007, 19:07

    Pozdrav svima!
    Molim Vas za pomoć kako bih riješila svoj vrlo "uobičajen" problem. Imam sina predškolske dobi koji je u vrtiću vrlo živahno, često svadljivo i po definiciji teta neposlušno.
    Suprug i ja već godinama muku mučimo kako bismo svoje dijete "naučili" ponašanju u vrtiću, no mogu Vam reći da to nije nimalo lako. Naša kućna disciplina je vrlo konkretna (po 1-2-3 sistemu) unaprijed imamo definirane kazne i nagrade i toga se svi držimo. No u vrtiću nije tako i moje dijete to jako dobro iskorištava. Obzirom da sam i sama učiteljica te da i ja radim s takvom "živom" djecom nemajući problema u nastavi, počela sam se (nakon 4 godine raznih više ili manje korisnih kazni) pitati je li ispravno za neposluh u vrtiću kažnjavati dijete kod kuće. Moram napomenuti da su tete jako dobre (možda i predobre) i nipošto ih ne bi voljela povrijediti, ali bojim se da će nekolicina djece biti ili već je "etiketirana" kao neposlušna i neodgojena, a možda nisu za to toliko krivi!
    Pomozite mi da pomognem svome dijetetu, tetama i sebi!

  • Sonja @ 27.02.2007, 09:31

    Ja bih preporucila i tetama da procitaju 1-2-3 uspjeh (moze obje, i za roditelje, i za odgajatelje), dobro ce im doci i za drugu djecu...

    Pitanje je sad - kako to izvesti da tete (odgajateljice) to ne dozive kao "netko im soli pamet". Ja sam sa nasim tetama obicno znala porazgovarati i objasniti sto od sina doma trazimo (i on je tvrdoglavo dijete i voli da bude po njegovom) i sve je OK. Suradnja s odgajateljima nam je odlicna... Problem je nastao npr. na sportskim aktivnostima, jer je malisa odmah prokuzio da trener nije kako tete koje s tatom i mamom "pusu u isti rog" pa je to koristio i radio cirkuse. Ispisali smo ga jer nikako nije klapalo. Sad se pitam da li je to bilo ispravno, ali eto... Nije sve sto ucinimo savrseno - na greskama se uci. Sad trazim neku drugu dodatnu aktivnost za njega, pa cemo vidjeti...

    Sa starijim sinom nismo imali takvih problema. Nema pravila - svako dijete je drugacije. Sretno!

    I jos nesto - nas mladji sin (ovaj kojeg je teze odgajati) je nevjerojatno napredno i pametno dijete, posebno u svakom pogledu - ulozeni trud se isplati. Nase je da nadjemo pristup koji odgovara svakom nasem djetetu - pojedinacno.

  • helena @ 27.02.2007, 13:32

    Dobar dan mama Uči, možda mogu pomoći odgovoriti na pitanje iz pozicije vrtićkog pedagoga. Naime, u vrtiću često znamo govoriti o pravilima rada u grupi. Obično s djecom i donosimo pravila. Možda se u vrtiću vašeg djeteta dogodilo da odgajatelji imaju neki drugi način uspostavljanja discipline. No u svakom slučaju, mislim da bi bilo dobro da preporuke koje koristite kod kuće malo skicirate na papir (pa čak i eventualnu literaturu kojom ste se služili). Zatražite odgajateljice za termin održavanja individualnih konzultacija. Dobro bi bilo da sastanku prisustvuje i suprug jer na taj način možete govoriti o ujednačenim odgojnim stavovima koji postoje kod kuće. Možda možete odgajateljice i poučiti načinu rješavanja problema koje vaše dijete poštuje. Mislim da nije u redu da vi kažnjavate dijete za ono što je napravilo u vrtiću, no sasvim sigurno je dobro da vi kao roditelj imate odlučan stav i podržite odgajatelje pred djetetom kako bi ono znalo da i vi imate povjerenja u odgajatelja i njegovu procjenu. To je naprosto kao i situacija kod kuće, dijete odabire roditelja koji je „slabiji“ a pred drugim ima sasvim suprotno ponašanje. Mislim da je vrijeme da odgajatelji i roditelji doista promišljanju i djeluju zajedno. Pozdrav!

  • UČI @ 05.03.2007, 17:12

    Pozdrav,
    evo samo da Vam uz zahvale za savjete, javim i nastavak naše priče. Naime uz jedvite jade suprug i ja smo dobili termin za individualne informacije te smo na sve načine pokušali tetama prezentirati naše "kućne uspjehe" na što su one s velikom nevjericom upozoravale da ako i postoji takovo ponašanje kod kuće da je to zato jer je dijete kod kuće samo a ne u grupi. Mogu prihvatiti da se moje dijete u grupi ne zna ponašati, ali ne znam kako da ga mi tome naučimo. Stalno s njim razgovaramo, upućujemo ga i objašnjavamo mu. No, činjenica jest da je on u grupi djece ko "pas pušten s lanca", glumata i pravi se važan. Sumnjam da smo u tri sata sastančenja s tetama uspijeli išta postići. Jedino na što su pristale jest da tata povremeno tjekom radnog vremena obiđe vrtić i napravi red ako je to potrebno. Tako Vam od prošlog četvrtka moj suprug jednom do dvaput dnevno odlazi u vrtić " u kontrolu". Tete su prezadovoljne jer se naše dijete upristojilo a ja sam jako razočarana i bojim se što će za nekoliko mjeseci biti u školi!
    Eto to je kad živimo u maloj sredini gdje je svako zahtjevnije dijete "čudak" a za stručnu službu zajednica nema novaca. Tete nemaju pomoć od stručne službe, dijete nema pomoć ni od jednih ni od drugih, a mi roditelji plutamo u nepomoći.

    Hvala Vam još jednom,

  • helena @ 06.03.2007, 12:10

    Mama Uči, nemojte klonuti. Naime vrlo je teško u vrtićima koji nemaju stručnu službu, jer odgajatelji obavljaju i dio posla u koji se zapravo odnosi na posao stručnih suradnika – pedagoga i psihologa, a često taj posao nadilazi i njihove kompetencije i vjerujem da nije zahvalno obavljati nekoliko poslova, vjerujem da im je teško. U ovom slučaju, možda i nije tako loše rješenje da Vaš suprug dolazi jednom tjedno u vrtić jer se djetetu daje do znanja da i roditelji podržavaju pravila rada u vrtiću i podržavaju mišljenje odgajatelja. Mislim da je slijedeći korak da razgovarate s odgajateljicama o tome kakve ciljeve (razvojne) žele postaviti za dijete. Vaše sugestije u pogledu toga što dijete zna i može, bilo bi vrlo korisne u izmjeni ovih informacija. Naime, na taj način biste postali aktivni sudionici u planiranju aktivnosti za dijete, a mogli biste istovremeno i doma koristiti slične aktivnosti. Naime kada nemamo druge pomoći (stručne), mislim da stvar moramo uzeti u svoje ruke jer je odgoj i obrazovanje djeteta naš primarni interes. Pozdrav,

  • buba @ 12.03.2007, 14:37

    Lijepi pozdrav,
    i sama sam odgojiteljica u vrtiću i uopće ne mislim da se Vaš problem,ako on uopće postoiji,trba rješavati na način da tata dolazi u vrtić.Cilj tog dolaženja je što:da dijete osjeća strah pred dolaskom oca ili....Po Vašem pisanju očito je da ste jedni od onih roditelja koji su na žalost u manjini a koji jako promišljaju o životu vlastitog djeteta.To je za svaku pohvalu ali milsli da u vrtiću skupina odgaja dijete što ponekad zna dovesti do nekakvih neprihvatljivih načina ponašanja ali kao regulatori tamo ( u vrtiću ) ipak bi trebale biti odgojiteljice.Vi ste sa svoje strane signalizirali "tetama" da Vam je boravak djeteta u ustanovi od velike važnosti a time im i dali podršku.Mislim da bi odgojitelji trebali tražiti da se njima pomogne u njihovom radu na području na kojem nisu kompetetne ali da li će one to i učiniti ovisi o svakoj od njih ponaosob.Bezrezervno sam za suradnju između roditelja i vrtića ali ipak sam u ovom slučaju na strani mame a ne na strani kolegica.Ne možemo svoj posao prebacivati na roditelje.Mi smo uostalom podrška roditeljskom odgoju u obitelji.Poštovana Mama,Vama želim puno uspjeha koji vjerujem ne će izostati čim ste spremni o problemima promišljati.Lijepi pozdrav,Buba

  • UČI @ 14.03.2007, 19:10

    Drage tete Buba i Helena, uistinu hvala na odgovorima i savjetima. Znam da postoje odgajatelji poput vas koji neprestano tragaju za novim rješenjima i mogućnostima svoga razvoja i razvoja odnosa s djecom. Znam to, jer sam i ja takva učiteljica. Iako živim u maloj sredini, čitam, istražujem, proučavam i educiram se (završila sam između ostalog i korakovski seminar za predmetnu nastavu), te nastojim nači pristup svakom dijetetu i roditelju u razredu. Sigurna sam da i moje dijete može uz drugačiji pristup biti dobro i zadovoljno. Moji je problem što ja vrlo često i u svojoj školi i u vrtiću svoga dijeteta vidim točno one reakcije na dijete koje se u mnogim današnjim priručnicima ili edukacijama navode kao neuspješne. Vidim to i znam kako bi trebalo, što bi pomoglo (jer sam naučila, ne jer sam prepametna) a ne mogu pomoći jer gotovo uvijek nitko ne želi prihvatiti a kamoli primjeniti savjet jednog kolege, a kamoli savjet jednog roditelja!
    Sigurna sam da će moje dijete uspjeti, no jako mi je žao sve druge "malo drugačije" djece i njihovih roditelja koji možda nemaju priliku ili znanja sami sebe educirati!

  • buba @ 14.03.2007, 21:45

    Draga Mama uči,
    i baš ste pogodila....kod nas je ljudski faktor presudan pa i onda kad je njegov utjecaj negativan a zapravo bi trebao biti u mnogim slučajevima sveden na minimum.Točno znam kako Vam je:morate navući bijele rukavice do lakta, paziti na koji način razgovarati s tetama a da koju slučajno ne uvrijedite i još na kraju strepiti od mogućih posljedica u odnosu prema Vašem djetetu jer ste možda povrjiedili nečiji ego, a to je područje u koje je najopasnije ulaziti. Sve bi bilo daleko jednostavnije kad bi sve strane uključene u odgoj bilo čijeg djeteta imale upravo to dijete pred očima.Na želost,osim ego-tripova velika opasnost leži i u samopouzdanju tzv.stručnjaka kojima je najvažniji argument u diskusijama o stručnosti nešto poput:"tako radim već 20 godina i do sad je to vrijedilo a sad odjednom moram učiti od početka".Pa,kad na slične naletite moj vam je dobronamjeran savjet da odmah odustanete jer tada zaista vrijedi ona narodna:ono ne možeš mijenjati nek te što manje uzrujava...odprilike....znam,lako je to dok nije vlastito dijete u pitanju.Al,za vaše dijete i onako nema straha.Ima vas, a usput uči i živjeti s ovakvima poput učiteljice a tih je na žalost više.I na kraju, već se 18 godina, od kada sam i sama majka, mučim s dilemom(no,samo deklarativno;jer dileme i nema):da li dijecu trebamo učiti pravim etičkim vrijednostima ili ih treba učiti konformizmu?! Naravno,ono prvo...no ako nam je jedinstveni cilj djetetova sreća dal možda onda ipak nije pametnije djecu učiti da nije korisno biti drugačiji?!Optimizam mi govori da unatoč pomaknutom današnjem poimanju morala i sustava vrijednosti, mora doći opet ono vrijeme u kojem će prave vrijednosti imati zasluženo mjesto i biti preduvjet sretnom životu.Tada će djeca imati i učiteljice kojima je stalo i koje uvijek mogu nešto novo naučiti.Vama lijepi pozdrav!Glavu gore!

  • Sonja @ 16.03.2007, 10:36

    Nažalost, u mnogim našim sredinama, ne samo vrtićima, česta je pojava da ljudi ne prepoznaju POTREBU TRAJNOG OBRAZOVANJA i to ne samo iz područja struke, nego i općenito.

    Naše je da primjerom pokažemo kako se može bolje i drugačije. Mama UČI - puno ste napravili za svoje dijete i njegovo okruženje, čak i ako se rezultati ne pokažu odmah. Nadam se da će se ipak pokazati što prije.

  • Gost @ 19.11.2007, 20:28

    ja sam majka dvoje djece s ADHD-om-čitajte-vrlo neposlušne i tvrdoglave djece koja vrlo teško prihvaćaju pravila i autoritete.Ujedno sam i odgojitelj,pa sam s te strane oboružana znanjem iz struke.PRVO I OSNOVNO-NIKAD SE DIJETE NE KAŽNJAVA KUĆI ZA NEŠTO ŠTO JE NAPRAVILO U VRTIĆU JER GA NI TETE U VRTIĆU NE KAŽNJAVAJU ZA ONO ŠTO JE VAMA NAPRAVILO U KUĆI!!!Drugo-ako teta ima problema s vašim djetetom,u redu je da traži savjet i kao pravi profesionalac bi trebala prihvatiti vaše odgojne metode(pogotovo što su se pokazale uspješne),UOSTALOM TEŽIMO TOME DA SE DIJETE U VRTIĆU OSJEĆA KAO KOD KUĆE I DA ZAJEDNO S RODITELJIMA DJELUJEMO KAO JEDNO JER ĆE JEDINO TAKAV PRISTUP DATI REZULTAT.Sramotno je za našu struku da tete odbijaju pročitati,a kamoli koristiti saznanja iz knjige koja je namijenjena njima(pročitala sam je i svidja mi se.U mom vrtiću jako puno se radi s djecom na mirnom i nenesilnom rješavanju sukoba i to na način da se svakodnevno s djecom razgovara(radim u mlađoj skupini sa trogodišnjacima i četverogodišnjacima i imam ih36 u skupini) i s ponosom mogu reći da se broj fizičkih sukoba većč smanjio,a do kraja godine to će biti rjetkosti(već doživljeno).Naravno da je važna i okolina-tj ono što djeci svakodnevno nudim i ako je kaos u sobi-onda je to moja pogreška jer im nisam izabral dovoljno zanimljive materijale za rad.Toliko oradu-a sličan problem sam imala sa svojim sinom i najbolju stvar koju sam napravila je premještaj u drugi vrtić kod vrsnih i kvalitetnih odgojitelja(državni vrtić),samo mi je žao što to nisam napravila ranije jer sam u nepovrat izgubila 3 godine.Sad amo već u školi i ''guramo'',učiteljica nije loša,ali ...to su već školske priče...dakle,zaključak je -svaki se događaj roditelju prenosi na razini informacije i sve što ja kao odgojitelj očekujem je da me roditelj podrži jednako kao što ja podržavam i njega na tom delikatnom putu odgoja!

Brzi odgovor

Prepiši znakove:

Brza prijava

Kor. ime: Lozinka:

Početna stranica
Korak po korak na Facebooku


forum


kontakti


newsletter

korak po korak je program metoda poučavanja usmjerenih na dijete

7. travnja 2020.
3.256.860 posjeta